Ovaj zapis je iz srca, napisan sada dok se osvrćem na svoje proljetno razdoblje, napisan zbog moje iskrene zahvalnosti:
Dragi Mario,
Kada sam se u proljeće sa strahom odlučila zakoračiti preko praga fitnessa, bila sam potpuno bez energije – fizički i psihički iscrpljena. Kod kuće teška situacija, na poslu puno opterećenje, zdravlje nije bilo najbolje. Nisam znala što mogu očekivati, ali danas znam da je to bila jedna od najboljih odluka.
Hvala ti što si me primio u svoj program sa strpljenjem, razumijevanjem i stručnošću. Nisi me forsirao, već si me slušao. Prilagođavao si svaki trening, tražio prave oblike vježbi za mene i cijelo vrijeme me nježno, ali uporno poticao. Naučila sam da nije važno koliko napraviš, nego kako – i da je napredak moguć, čak i kada misliš da više ne ide.
Uz tvoju podršku izgubila sam nekoliko kilograma – ne zato što sam jela manje, već zato što sam počela jesti pametnije. Ali to u mojim godinama nije bio glavni cilj. Moje tijelo se ojačalo, bolovi su se smanjili, vratila mi se energija i danas fizički mogu više nego što sam ikada mislila da mogu. Izdržala sam završetak školske godine, masaže, pripremu proslava, ispraćaj oca na drugu stranu duge, naporan rad na selu...
Bez tvoje podrške, znanja i ljudskog pristupa to mi ne bi uspjelo. Hvala ti što si vjerovao u mene, i prije nego što sam sama počela vjerovati u sebe.
Sretna sam što si se odlučio za profesionalni put na ovom području, jer te korisnici svih generacija trebamo.
S dubokom zahvalnošću,
Zdenka
